PRINCIPI PRAVILNE ISHRANE

Nema ishrane dobre za sve

Zašto nekim osobama odgovara odredjeni način ishrane a drugima ne? Odgovor na ovu zbunjujuću “kontraverzu” leži  u biohemijskoj individualnosti. Različitim fiziološkim tipovima potrebne su različite mešavine goriva da bi ispravno funkcionisali, odnosno, određeni uslovi kako bi imali maksimalnu ćelijsku energiju i maksimalno zdravlje. Trkački automobil troši drugačije gorivo nego džip, a isto se odnosi i na ljudske metaboličke tipove.

Princip bioindividualnosti, koji je postavio nutricionista dr sci. Rodžer Vilijams, podrazumeva da smo svi biološki posebne individue sa različitim prehrambenim potrebama. To znači da nije moguće paušalno, na uopšten način, prepisivati bilo kakvu posebnu ishranu za neki određeni zdravstveni problem.Naše prehrambene potrebe su zasnovane i na našem genetskom nasleđu, ali i na trenutnim životnim okolnostima. Rimski filozof Lukrecije je odavno napisao: “Ono što je jednom čoveku hrana, drugom je otrov”. A u novije vreme, princip bioindividualnosti je postavio pionir nutricionizma, dr. sci. Rodžer Vilijams, u svojoj knjizi “Biohemijska individualnost”:
“Ako pokušamo da rešimo (nutricionističke) probleme na osnovu “prosečnog čoveka”, stalno ćemo biti u problemima. Takav čovek (prosečan) ne postoji”.
Dr Vilijams je izneo sledeću teoriju: da ljudi imaju genetske potrebe za određenim vrstama hrane, i to hrane sa različitim međusobnim odnosom masti, ugljenih hidrata i belančevina. On je takođe pokazao da ljudi različito reaguju na iste vitamine, minerale i ostale nutricionističke ko-faktore.

 

To znači da nije moguće paušalno, na uopšten način, prepisivati bilo kakvu posebnu ishranu za neki određeni zdravstveni problem. Najpre moramo da otkrijemo bioindividualnost osobe koja će se te ishrane pridržavati. Potpuno je suprotan tome pristup alopatske medicine-nutricionizma, koja po pravilu ne vodi računa o biohemijskoj individualnosti svake pojedine osobe. Alopatski koncept “jedan tip ishrane za sve” zasnovan je na pogrešnoj pretpostavci da je metabolizam svakog čoveka isti i da postoji jedna vrsta nutricionističkog pristupa i specifični režim suplemenata, koji deluje u slučaju svakog pojedinca i za svaku bolest.

Ako ste nekad imali prilike da se konsultujete sa zaista dobrim nutricionistom, verovatno ste primetili da on najpre ispita vaše prehrambene navike i sklonosti, kao i lekarske rezultate, pa tek onda određuje režim ishrane, koji je individualan, odnosno, namenjen samo jednom, određenom pojedincu. Zahvaljujući razvoju nauke i tehnike današnji nutricionista u mogućnosti je da uz pomoć uredjaja za funkcionalnu dijagnostiku i testiranje nepogrešivo odredi koji je vaš optimalni način ishrane. 

Budućnost nauke o ishrani je zasnovana na tome koliko ćemo uspeti da odgonetnemo principe na kojima počiva metabolička bioindividualnost. Uloga lekara/nutricioniste biće da kreira program ishrane koji odgovara jedinstvenim metaboličkim i fiziološkim potrebama pojedinca.

Komentarišući ovu tematiku, dr Gabrijel Kazens je primetio da u ovom trenutku alopatske pogrešne predstave o ishrani dominiraju oblašću zdrave ishrane. Sistemi ishrane sa potpuno suprotnim filozofskim pretpostavkama i praksom mašu hiljadama pisama zahvalnih pojedinaca koji razglašavaju da je ta i ta dijeta “pravi put za svakoga” ako je samo isproba. Identična stvar se tvrdi za makrobiotiku, hrono, liposukcisku, za ishranu sirovom hranom; niskoproteinsku vegetarijansku ishranu “Fit for Life”, za visokoproteinsku Atkinsovu dijetu; ili za Mekdugal-Pritkinovu ishranu složenim ugljenim hidratima, ili za popularnu “zona” dijetu. Nemoguće je da svi ti različiti sistemi budu dobri za svakoga, tvrdi dr Kazens, i ukazuje na vrlo zanimljivu stvar.
Ako bismo statistički ispitali sve korisnike određene vrste ishrane, utvrdili bismo da svi ti sistemi izgleda zaista deluju, ali samo za jednu trećinu ili polovinu svojih korisnika! I upravo su oni za koje je dijeta delovala ti koji joj pevaju hvalospeve. One druge, kojima uopšte nije pomogla, retko imamo prilike da čujemo.

Zašto te vrste ishrane nekima pomažu, a drugima ne? Odgovor na ovu zbunjujuću “kontroverzu” može se naći u biohemijskoj individualnosti. Različitim fiziološkim tipovima potrebne su različite mešavine goriva da bi ispravno funkcionisali, odnosno, određeni uslovi kako bi imali maksimalnu ćelijsku energiju i maksimalno zdravlje. Trkački automobil troši drugačije gorivo nego džip, a isto se odnosi i na ljudske metaboličke tipove. 
Kada damo našem telu ispravno mešavinu masti, ugljenih hidrata, vitamina i minerala, koji odgovaraju našem fiziološkom obrascu, postižemo svoj optimum. To je stanje homeostaze koje postižemo kada od hrane koju pojedemo dobijemo maksimum energije.

POVEZANE TEME

KAKO SAZNATI KOJI JE VAŠ OPTIMALNI NAČIN ISHRANE

Ako ste u potrazi za prirodnim rešenjem za vaš zdravstveni ili estetski problem i  želite trajno rešenje, promena ishrane bi trebalo da bude vaš provi korak.

SAZNAJTE NA KRATAK I JASAN NAČIN:

  • Koja je hrana uzrok vaših problema.
  • Koja hrana je neophodna vašem organizmu.
  • Kako da svakodnevno unesete ono što je neophodno za normalnu funkciju vašeg imunog sistema.
  • Šta je to što ometa i iscrpljuje vaš imuni sistem.
  • Koja hrana sadrži nutrijente koji su vam potrebni.